Friday, July 09, 2010
Buona Giornata Carissimi !!!!!!!!!!!!!
"E' un ritratto di Dio".
"Ma nessuno sa come sia fatto Dio".
"Quando avrò finito il disegno lo sapranno tutti".
Poco dopo la nascita di suo fratello, la piccola Sachi cominciò a chiedere ai genitori di lasciarla sola con il neonato. Si preoccupavano che, come quasi tutti i bambini di quattro anni, potesse sentirsi gelosa e volesse picchiarlo o scuoterlo, per cui dissero di no. Ma Sachi non mostrava segni di gelosia. Trattava il bambino con gentilezza e le sue richieste di essere lasciata sola si facevano più pressanti. I genitori decisero di consentirglielo.
Esultante, Sachi andò nella camera del bambino e chiuse la porta, ma rimase una fessura aperta, abbastanza da consentire ai curiosi genitori di spiare e ascoltare. Videro la piccola Sachi andare tranquillamente dal fratellino, mettere il viso accanto al suo e dire con calma: "Bambino, dimmi come è fatto Dio. Comincio a dimenticarmelo".
I bambini sanno com'è fatto Dio, ma arrivano in un mondo che fa di tutto per farglielo dimenticare il più in fretta possibile.
Autore: Bruno Ferrero - Libro: A volte basta un Raggio di Sole
Casa Editrice: ElleDiCi
Wednesday, July 07, 2010
The First Months of the Apparitions in Medjugorje
Stipe has worked as the webmaster and first staff member of the Information Center in Medjugorje since 1993. This book is Stipe's personal diary which he kept from the first days of the apparitions in Medjugorje. It reads easily and provides many never before published facts about the first days and months in Medjugorje.
Svećenik - egzorcist: ''Ja više ne mogu živjeti bez Međugorja''
Svećenik Leonid, iz reda redemptorista, iz ukrajinske provincije, sudjelovao je na 15. međunarodnom seminaru za svećenike u Međugorju, te dao, najprije sudionicima seminara, a onda i novinarima radiopostaje Mir Međugorje, nesvakidašnje svjedočanstvo - koje donosimo onako kako je izgovoreno: „Moje prvo hodočašće u Međugorje bilo je povezano s mojim obvezama i zanimanjem u mojem svećeničkom pozivu. Naime, godine 2005. mjesna Crkva mi je povjerila veliku odgovornost i nošenje teškog križa - a to je služba egzorciste. Prvi mjeseci i prva godina bili su ispunjeni Božjom ljubavlju i milošću, ali naravno i velikim poteškoćama. No, istinska velika poteškoća dogodila se za vrijeme jednog, da ga tako nazovem, „velikog egzorcizma“ nad jednim opsjednutim. Vrlo grubim glasom, punim užasa, taj glas se obratio meni ovim riječima: 'ja sam užasan, ja sam snažan i ja ću te razoriti. Razorit ću tvoje svećeništvo, redovništvo i čitavi tvoj život.' Iako je to bilo strašno, ipak sve nisam shvatio previše ozbiljno, jer vjerujem potpuno Bogu, i nemam razloga zašto ne vjerovati Bogu. I znam da je strah pred sotonom već gubitak. Ali Bog je dopustio ovu situaciju, koju ću vam ispričati, da doživim koliko je velika i snažna njegova Majka. I da doživim koliko je sveta zemlja Međugorje. Kad sam bio u velikim bolima, kušnjama i napastima pokušavao sam moliti, ali nisam mogao moliti. Svaki dan sam išao na ispovijed, ali me sotona iskušavao. Kušnje su bile tako jake da sam potpuno izgubio mir u duši. I ne samo to. U duši sam osjećao da sam izgubio redovništvo i svećeništvo. Osjećao sam potpuno potonuće i propast. U toj teškoj stvarnosti, dok nisam shvaćao što se događa sa mnom, netko mi je ponudio put u Međugorje. Pošao sam. Bio sam sa skupinom svećenika. Oni su molili, a ja nisam mogao. Jednostavno nisam mogao moliti. Na tom hodočašću susreo sam i jednog starog svećenika, oca Ambrozija iz Slovačke. On je potpuno žrtvovao svoj život i svoje zvanje u radu s Ukrajincima u pokrajini Zakarpatje. Putovao je tada nakon preboljenog infarkta, a imao je i dijabetes. On je već pet puta bio u Međugorju. Oduševio me svojom žrtvom i poniznošću. On je redovnik, franjevac. Postao mi je prijatelj na putu. Ja sam mu pomagao, vodio ga kao starog čovjeka za ruku. Činilo se da ja njemu pomažem, ali je zapravo on meni pomagao. Penjali smo se zajedno na Podbrdo. Bilo nam je rečeno da će na Brdu biti ukazanje jednom od vidioca. Bilo je puno svijeta, svećenika. I to je jednostavno bilo prvo iznenađenje u Međugorju. Sjeo sam uz oca Ambrozija i leđima se okrenuo prema mjestu ukazanja. Osjećao dam da nisam dostojan da sam tu. Ali za vrijeme molitve krunice rodila mi se želja da pogledam što se događa tamo na mjestu ukazanja. Istodobno, s tom nutarnjom željom, osjećao sam drugi glas koji mi je govorio: 'nemoj gledati tamo. Ti si propao i završit ćeš u paklu.' Strašno. Oni prvi pozitivni osjećaji ipak su me usmjerili prema mjestu ukazanja. Počeo sam gledati i tražiti. Možda ću ipak nešto vidjeti. Rađala se u meni polako nada, ali i bujali novi argumenti da se moje poniženje neće promijeniti. U tom presudnom trenutku sam povjerovao. Na trenutak. Kao odgovor na sva pitanja, osjetio sam, doživio sam Gospu kako silazi s neba. Bilo je tada strašno. Snažan osjet, miris nekog drugog svijeta koji sam do tada doživljavao! A onda me smirila jedna nježnost, jedna lakoća, kao nježan vjetar Gospine nazočnosti. Ona se približavala meni. I što je ona bivala bliže, snaga zloga je odlazila. U srcu sam doživio jedno novo otkrivenje. Doživio sam koliko je snažna Gospa i Njezina poniznost. Shvatio sam tada kako Ona ne tjera zle duhove, jer oni sami bježe! Bježe jer ne mogu podnijeti čistoću i ljepotu Njezine nazočnosti. Ona ih ne ponižava, ne tjera ih. Ona jednostavno ljubi, ali oni to ne mogu podnijeti. I tada se događa promjena duhova u meni! Duh sotonin, koji razara, nestao je sa svojom depresijom, sa svim strahovima. On je jednostavno nestao, a na to mjesto sišao Gospin Duh. Čuo sam u srcu glas: 'Ne boj se, ja sam tvoja Majka! Ja sam za tebe jamstvo da ti nećeš propasti!' Sve se preokrenulo!
Taj doživljaj nazočnosti Prečiste Djevice Marije postao je za moj poziv, za moje svećeničko i redovničko zvanje, za moje služenje čudo ljubavi koje mene spašava! Osjećam Gospinu nazočnost na svakom egzorcizmu koji vršim. Samo jedan maleni primjer, jer imam ih puno. Naši svećenici imali su jednu opsjednutu djevojku koja je došla je na ispovijed. Ispovijedao ju je svećenik koji se upravo vratio sa studija iz Rima. I dok je izgovarao formulu odrješenja, ta osoba je tako snažno udarila svećenika, odnosno sotona preko nje, da se on u trenutku srušio. Pao je. Potom je ta osoba nekim glasom zvala drugog svećenika. On se preplašio i mene pozvao: 'Oče Leonid, brzo dođi, imamo jednu neobičnu situaciju…'. Nakon tog razgovara ta djevojka je došla tamo gdje sam ja bio. Kad sam počeo obred egzorcizma, ustanovio sam odmah dijagnozu. Shvatio sam da je posjednuta, da sotona vrlo snažno djeluje preko nje. Zamolio sam čak petero pobožnih župljana da mole za vrijeme moga obreda egzorcizma nad tom osobom. I dok sam ja čitao one redovite, tradicionalne molitve egzorcizma, sotona se ismijavao. Govorio je engleskim jezikom. Ponižavao me, izrugivao se. A onda sam počeo molitvu Gospi. Bio sam iscrpljen. Postao sam nervozan. Osjećao sam da trebam završiti molitvu, a on ne dolazi. Bio je to duh samoubojstva. Počeo sam cijelim srcem zvati Gospu. Onako kao kad dijete zove majku. I tada je počelo pravo vrištanje: 'Ja ne mogu više jer je došla Gospa. Ja to neću izdržati, jer je došla Gospa, ja moram vani.' I on je otišao. To je bio samo jedan slučaj, a imam ih mnogo sličnih. Tijekom ovih pet godina, u kojima mi je povjerena služba obavljanja egzorcizma, imam velike napasti. Imao sam ih i ranije, znam da ću ih i dalje imati. Ali Bogorodica me čuva u svom srcu. Ja više ne mogu živjeti bez Međugorja i Jeruzalema. Svake godine moram biti u Međugorju i Jeruzalemu. Jer to je za mene vjera. Ovdje imam vjeru, blagoslov i milost.“
Slušateljima radiopostaje Mir Međugorje je, potom, kazao kako je zahvalan Bogu da može i na ovaj način svjedočiti Gospinu milost, te dodao: „Želim svim slušateljima radost. Htio bih da svaki od nas želi više ljubiti Presvetu Bogorodicu, jer ona je naša Majka. Ona voli svoju djecu. Spremna je za nas učiniti sve ako to od Nje zatražimo. Ja osjećam, kad ne bi bilo Božje Majke da bi mi propali. Zato svaku sekundu našega života živimo s Njom. Osobno osjećam poziv da i ja pomognem da ljudi dođu u Međugorje. Da dovodim ovdje ljude koji strašno duhovno trpe!“ Svećenik Leonid je na kraju blagoslovio sve slušatelje!
SVP. Prière pour nos frères… P. Yvon
supérieur provincial des franciscains en Inde. « Priez pour
l'Eglise de l'Inde ».
Des extrémistes boudhistes, en Inde, ont incendié 20 églises la
nuit dernière Ce soir ont planifié détruire 200 églises dans la
province d'Olisabang. Ils ont l'intention de tuer 200
missionnaires pendant les prochaines 24 heures. En ce moment,
tous les chrétiens sont en train de se cacher dans les hameaux.
Priez pour eux et envoyez ce mail à tous les chrétiens que vous
connaissez. Demandez à Dieu d'avoir pitié de nos frères et sœurs
de l'Inde. Lorsque vous recevrez ce message, je vous prie de
l'envoyer d'urgence à d'autres personnes. Priez pour eux notre
Seigneur Tout puissant et Victorieux. P. Samuel M. »
Tuesday, July 06, 2010
Un Sacerdote esorcista: io non posso più vivere senza Medjugorje
Questa esperienza della presenza della Purissima Vergine Maria è divenuta per la mia chiamata, per la mia vocazione sacerdotale e religiosa, per il mio servizio al miracolo d’amore che mi salva! Sento la presenza della Gospa in ogni esorcismo che compio. Solo un piccolo esempio, perché ne ho tanti. I nostri Sacerdoti avevano una ragazza indemoniata che venne a confessarsi. La confessò un Sacerdote che era appena tornato dagli studi a Roma. E, mentre pronunciava la formula dell’assoluzione, questa persona colpì così fortemente il Sacerdote, cioè satana attraverso di lei, che egli stramazzò in un momento. Cadde. Poi quella persona con una qualche voce chiamò un altro sacerdote. Egli si spaventò e mi chiamò: “P. Leonid, vieni in fretta, abbiamo una situazione insolita…”. Dopo quel dialogo, la ragazza venne dove ero io. Quando iniziai il rito dell’esorcismo, accertai subito la diagnosi. Compresi che era posseduta, che satana operava molto fortemente attraverso di lei. Chiesi addirittura a cinque devoti parrocchiani di pregare durante il mio rito di esorcismo su quella persona. E mentre io leggevo le consuete, tradizionali preghiere di esorcismo, satana rideva. Parlava in inglese. Mi umiliava, mi prendeva in giro. Allora iniziai una preghiera alla Gospa. Ero esausto. Divenni nervoso. Sentivo che dovevo finire la preghiera, ma egli non usciva. Era uno spirito di suicidio. Iniziai a invocare la Gospa con tutto il cuore. Come quando un figlio chiama la madre. Ed allora iniziarono le vere urla: `Io non posso più, perché è arrivata la Gospa! Io non lo sopporterò, poiché è arrivata la Gospa, io devo andare fuori`. E se ne andò. Questo è stato solo un caso, ma ne ho molti simili. In questi cinque anni in cui mi è stato affidato il ministero di compiere esorcismi, ho grandi tentazioni. Le avevo anche prima, so che le avrò ancora. Ma la Madre di Dio mi protegge nel Suo Cuore. Io non posso più vivere senza Medjugorje e Gerusalemme. Ogni anno devo andare a Medjugorje ed a Gerusalemme. Perché questo è per me la fede. Qui ho la fede, la benedizione e la grazia”.
Poi agli ascoltatori di Radio “Mir” Medjugorje ha detto che è grato a Dio di poter testimoniare anche in questo modo la grazia della Gospa ed ha aggiunto: “Auguro a tutti gli ascoltatori la gioia. Vorrei che ciascuno di noi desiderasse amare di più la Santissima Madre di Dio, perché Lei è nostra Madre. Lei ama i suoi figli. E’ pronta a fare tutto per noi, se glielo chiediamo. Sento che, se non ci fosse la Madre di Dio, ci perderemmo. Perciò viviamo con Lei ogni secondo della nostra vita. Personalmente sento la chiamata ad aiutare anch’io perché le persone vengano a Medjugorje. Di portare qui le persone che soffrono spiritualmente in maniera terribile!”. Al termine, P. Leonid ha benedetto tutti gli ascoltatori.
The priest, exorcist – I can no longer live without Medjugorje
My first pilgrimage to Medjugorje was related to my obligations and to my occupation in the priest vocation. Namely, in 2005 local Church entrusted me with huge responsibility and gave me heavy burden to carry and that was service of exorcist. The first months and the very first year were filled with God’s love and grace, but also with great difficulties and tempations. One of the major difficulties took place during one session of exorcism over one possessed person. That person spoke to me in very rough voice, full of horror in these words: “I am horrible, I am powerful, and I will destroy you. I will destroy your priesthood and all of your life.” Although that was quite bad, I did not take that seriously at all. After all, I believed in God completely and I did not have any reasons to doubt that. I also knew that if I had fear in front of the Satan that would be as if I already lost something. But God allowed this situation to take place, and I am going to share with you how great and how mighty his Mother is, and how Medjugorje is sacred ground.
When I was in great pain, when I suffered and when I was tempted daily, I was not able to pray at all. I would go to confession every single day, but Satan tempted me all the times. The temptations were so strong that I lost peace in my soul completely. And not only that, I also felt that I lost my priesthood and my vocation. I felt that was complete and total destruction of my life. In that difficult reality, while I was still unable to figure out what was happening to me, somebody offered me to come to Medjugorje. And I came. I was with a group of priests. I was just not able to pray, not even when they prayed. During that pilgrimage I met one other priest, father Ambrosias from Slovakia. He completely sacrificed his life and his vocation working with people from Ukraine in the region of Carpatho – Ukraine. He travelled soon after heart attack, and he also had diabetes. He was a Franciscan priest who came to Medjugorje five times before that. He absolutely thrilled me with his life and humbleness. He became my friend, I would help him around, take him by the hand, as he was older man. It appeared as I was helping to him, but the truth was that it was the other way round. We were once climbing up the Hill of Apparitions and it was to be the apparition to one of the visionaries. Everything was packed with people, priests. I sat next to Fr. Ambrosias and I turned my back to the apparition site. I felt myself not worthy of being there at all. But during the time of the Rosary, I felt desire to look towards that direction, to see what was happening there. At the same time, as I felt that desire, other inner voice was saying to me not to look there. You are failure and you will end up in hell, I heard. It was horrible. Those first, positive feelings directed my look towards the apparition site. I started to look and I was searching for a sign. Maybe I was to see something at the end. Hope was being born in me slowly, but also more new arguments about how my humiliation was not to be changed. But, I believed in crucial moment. Just for a moment. And in that very moment, as the answer to all of the questions ever rose, I was able to feel how Our Lady was coming down, from Heaven to this world. It was horrible in that moment. Such a powerful perception, scent of the other world I used to feel up to that point. And then, I was appeased by certain gentleness, light touch, like a gentle breeze of Our Lady’s presence. She was coming closer to me. And as She was closer to me, the power of evil was disappearing. In my heart I experienced new revelation. I was able to experience how powerful Her presence is, how she was humble. Then I realised that She does not cast away evil spirits, but they ran themselves. The are not able to bear Her purity and beauty of Her presence. She does not humiliate them nor She sends them away. She simply loves them and they can not stand that! And then, change of spirits within me took place. Spirit of Satan, spirit that destroys, disappeared with all of his depressions and fears. Instead of that spirit, Our Lady’s spirit took place. In my heart, I heard the voice: “Do not be afraid, I am your mother! I am your guarantee that you will not be destroyed, that you will not fail.” Everything was changed. That experience of presence of Our Blessed Mother became miracle of love that saves me, my vocation and my life! I started to feel Our Lady’s presence in every exorcism I perform. I will just share one little example, since there are many similar ones. Our priests were dealing with one possessed girl who came to confess in front of one young priest who just returned after his studies in Rome. And as he was saying the absolution words, that person, Satan in that person hit that priest so hard that he felt down immediately. Then, the same person started calling other priest in some strange voice. That priest was scared and he called me. After few moments that girl was in front of me and I started to pray over her. As I began exorcism, I knew the diagnosis straight away, the girl was severely possessed and I invited five devoted faithful to pray as well. As I recited traditional prayers of exorcism, Satan just laughed. It spoke to me in English language, humiliated me and constantly laughed at me. Then, I began to pray to Our Lady. I was totally exhausted. I began to be nervous as well. I felt that I need to finish my prayer, but the evil spirit was not going away. It was the spirit of suicide. I began to call Our Lady with all of my heart. In the same way as the child calls his mom. And real screaming began at those moments: “ I can not stay here any longer, Our Lady is here, I need to go away.” And the spirit was gone. This was just one situation and there are so many similar ones. During these five years, as I have been entrusted the service of exorcism, I experience many temptations and trials. I had those before; I know I will have those in the future as well. But, Our Lady keeps me in Her heart. I CAN NO LONGER LIVE WITHOUT MEDJUGORJE AND JERUSALEM. I need to be in Medjugorje and Jerusalem every year. That is what faith is for me. Here I have faith, blessing and grace. I am grateful to dear God that I am able to witness Our Lady’s grace in this way. I would like each one of us to want to love more our Blessed Mother, Mother of God. She is our Mother. She loves Her children. She is prepared to do anything Her children ask of Her. I feel that if it wasn’t for Her presence, we would all be destroyed. That is why we should try to live every second of our lives with Her. I feel personal invitation to help other people to come to Medjugorje. To bring here all of those people who experience tremendous spiritual suffering.”
At the end, priest Leonid blessed all of the listeners of Radio Mir.
Monday, July 05, 2010
Volonteri iz čitavog svijeta na Bosanskim Piramidama
VOLONTERI IZ ČITAVOG SVIJETA NA BOSANSKIM PIRAMIDAMA
U Visokom trenutno borave desetine volontera iz Amerike, Evrope, Afrike i Azije koji rade na arheološkim lokacijama Bosanske doline piramida. Riječ je o učesnicima Međunarodne radne akcije volontera "MRAV". Njihovo prisustvo je uočljivo u gradu i na svim lokacijama kojima rukovodi Fondacija: na betonskim blokovima u podnožju Bosanske piramide Sunca, popločanim terasama Bosanske piramide Mjeseca, tumulusu u Vratnici i prahistorijskom podzemnom labirintu "Ravne".
Volonteri i stručni tim Fondacije uređuju turističku infrastrukturu Visokog, održavaju postojeće arheološke sonde na zidovima piramida, otkrivaju i podgrađuju nove metre misterioznih podzemnih prolaza i prostorija, pronalaze arheološke artifakte... Građani i poduzetnici Visokog daju podršku volonterima, donose hranu i zajedno se raduju novim otkrićima.
U četveromjesečnom periodu juni-septembar na lokacijama će raditi 40 arheologa iz Malezije, Mađarske, Italije, Hrvatske, Kanade, SAD i Egipta, ali i 450 volontera s pet kontinenata što potvrđuje status Bosanske doline piramida kao najznačajnijeg arheološkog nalazišta u svijetu. U njedrima Bosne se dešava jedinstveni spoj arheologije i turizma, kulture i sporta i druženja mladih iz čitavog svijeta.
Maturanti iz Pule uređuju pristup Bosanskoj piramidi Sunca
Volonteri iz Velike Britanije, Hrvatske, Srbije i Holandije u potrazi za arheološkim artifaktima
Volonteri uređuju pristup ulazu u podzemne tunele i prostorije
Malezijski arheolozi otkopavaju betonske blokove na Bosanskoj piramidi Sunca
Ivan iz Zagreba i Mehmed iz Zenice raščišćavaju postojeće podzemne prostorije
Dobro jutro lipi moji!!
Ovdje je vruće, vruće i ondak još malo vruće... prozore nismo ni otvarali cijeli dan jer je p reko puta nažalost izgorjela zgrada ODiseje ... grozno!! toliko ljudi je izgubilo firme i posao. Baš velika tuga.Ne znam što se zapravo dogodilo, odjednom smo samo vidjeli ogromni crni dim kako suklja u nebo i tako je to bilo cijeli dan i noć. Sigurna sam da su dežurni novinari već stvorili neku svoju priču pa ćemo čitati u novinama. Bilo kao bilo, 70ljudi je dans bez posla i bez plaće. Ni u jedna vremena nije zgodno biti bez posla a danas na ovoj "skupotinji" je to baš tragedija za pojedine obitelji.
Neka im dragi Bog pomogne! I naravno dobri ljudi!! A ovdje kod nas, hvala Bogu ima još uvijek ljudi osjetljivi na tuđu nesreću pa se nadam da nitko neće ostati usamljen u svojoj nevolji.
A Međugorje?
A u Međugorju je vruće i gužvovito. Hvala Bogu!!! Neka ljudi i neka hodočasnika. Daje čovjeku veliku nadu posebno kada vidim grupe mladih svećenika i seminarista. Odmah pomisliš kako ima nade za Crkvu. Nije ništa izgubljeno. Toliki mladi svećenici i časne sestere. Nove zajednice koje im otvaraju vrata i pružaju im mogućnost da služe svatko od njih na svoj način i prema svojim mogućnostima. Ovih dana je bio seminar za svećenike pa smo bili blagoslovljeni svaki dan cijeli dan njihovim prisustvom u selu i po našim domovima. veliko je to , biti svećenik!! Ponekad se čini da su i oni sami zaboravili veličinu svog poziva. !!!
Broj hodočasnika se po svemu sudeći, neće smanjiti tjekom Srpnja. Inače smo uvijek imali neku pauzu prije Festivala ali sada su svi rezervirani i mora se raditi. Bogu hvala što sam slobodna profesija haha !! :-))) Kaestival maldih i vidiš 25 000-30 000maldih iz cijelog svijeta u molitvi i pjesmi cijeli dan na onom vrućem kolovoškom suncu i sve ti se preokrene i u glavi i u srcu. Ma mladi su ZAKON!!!!!!! Jedva čekam. Festival je moj najdraži tjedan u Međugorju i svi morate doć barem na jednu večernju misu da osjetite taj duh.
Eto a sada, ma dda, stvarno moram početi s tim kolačem inače će mi se kuća pretvoriti u saunu.
Ajte Bog i vidimo se uskoro :_)