Pjevač koji će ove godine biti jedna od zvijezda Večernjakova pečata već je na konferenciji za novinare u Italiji najavio svoj nastup u Mostaru. Iako kritičari za njega kažu da je novi Pavarotti, on gaji svoj pristup, a u Mostaru planira izvesti dvije jako zahtjevne arije.Što očekujete od nastupa u Mostaru, prvi ste put ovdje?
To je doista prvi put da sam u Mostaru i iskreno mi je čast što ću nastupiti. Prije svega radujem se što ću upoznati nove ljude, nastupiti pred velikom publikom i predstaviti naše različite kulture, iako naše kulture i način života imaju brojnih dodirnih točaka i sličnosti. U cijelom svijetu gdje nastupam, iznova želim podijeliti osjećaje, vidjeti reakcije i podijeliti sve što može toliko velika stvar poput glazbe.
Kako se doznaje, izvest ćete predivne i zahtjevne skladbe na manifestaciji Večernjakova pečata?
Da, izvest ću dvije skladbe tijekom Pečata “Nessun Dorma” i “O sole mio”. Dok sam bio dijete, stalno sam slušao operne pjevače koji su izvodili arije Puccinija, Verdija. Na poseban način bio sam povezan s Pavarottijevim izvedbama svih tih divnih pjesama jednako kao i drugih tenora poput Di Stefana, Carrerasa, pa čak i s nekih starih snimaka Enrica Carusa koji je za mene bio najveći.
Doista!
Da doista. Mislim da je jako teško izvesti Nessun Dormu. Katkada to može biti i opasno i za izvođača, ali je svejedno s druge strane to veliki izazov koji ne odbijam. Na kraju krajeva, svaki put kada nastupam i izvodim ove pjesme, osjetim veliko zadovoljstvo kao kada mislite da prstima možete “dodirnuti nebo”.
Dosta glazbenih kritičara u Vama vidi novog Pavarotija. Kako Vi na to gledate?
Nikada nisam mislio takvo što jer smatram da je Pavarotti bio jedan jedinstveni. Svaki glazbenik, naime, nastoji biti jedinstveni umjetnik sa svojom posebnošću. Pavaroti je bio najbolji zato što je bio Pavarotti. Za Carrerasa mislim da je najbolji upravo zato što je bio Carreras. Zato želim da Mazzoccheti bude jedinstven kao Mazzoccheti, a ne kao oponašatelj nekoga drugoga. Svatko mora imati nešto svoje što ga ističe. Zato ne mislim da to smatram lošim da me uspoređuju s Pavarotijem, ali želim graditi svoj osobni identitet. Pavarotti je proveo cijeli život s glazbom i također iz toga razloga ne želim zlorabiti Pavarottija jer je on istinski heroj.
Ipak nešto veže Vas i velikog pjevača Pavarottija!
S njim sam se susreo i razgovarao u Njemačkoj kada sam nastupao zajedno s Joseom Carrerasom. Tada ga je jako zanimao moj glas, a nakon nastupa na San Remu 2007. godine, započeo sam raditi s njegovim suradnikom Leoneom Magierom koji je s Pavarottijem radio četiri godine. Nakon San Rema dogodilo se nešto jako emotivno. Pavarotti je u jednim jako važnim novinama napisao kako je moj glas poseban i jedinstven. Tada sam ga ponovno susreo, no bio je nažalost jako bolestan i bili su to njegovi posljednji dani života.
U Mostaru se nalazi glazbeni centar “Pavarotti” koji je veliki umjetnik otvorio nakon rata u Bosni i Hercegovini. Hoćete li ga posjetiti i podržati njegov rad?
To je jedna od velikih stvari velikoga umjetnika. On je bio veliki podupiratelj razvoja i glazbenog obrazovanja. Koliko sam u stanju, uvijek također pomažem takve projekte.
Ipak, je li teško nositi takav teret budući da Vas se doživljava novim Pavarottijem, svi očekuju da budete još bolji?
Ne, to nije nešto što me čini nervoznim. Jednostavno želim biti ono što jesam na pozornici, ono što mogu pružiti. I kako vaša karijera napreduje, svaki dan suočavate se uvijek s novim izazovima bilo da imate tek malu prehladu ili gripu, ili ste jednostavno tek doletjeli zrakoplovom. Glas je nešto što je krhko i najvažnije ga je sačuvati. Za svakoga tenora, kada god ste na pozornici, nikada ne znate kakav će vam biti glas.
Također postoje najave da u Mostar stiže i guverner iz Pescare!
Da, također sam čuo da dolaze neki važni ljudi odavde što me čini sretnim. Imam jako puno dobrih povratnih informacija o zbivanjima u Mostaru 25. veljače. Kada sam na Googleu potražio podatke o Večernjakovu pečatu, naišao sam na određene stranice od prije tri godine što je ostavilo snažan dojam na mene. Nadam se da će tako biti i 25. veljače.
Osvojili ste treće mjesto na glazbenom festivalu u San Remu. Pomaže li to Vašoj karijeri tenora?
Nastup na San Remu za mene je bilo nešto novo, napose kao tenora. Zato što se tamo ne pojavljuje puno tenora ili općenito izvođača klasične glazbe. Andrea Bocelli, koji je danas jedan od najvažnijih pjevača na svijetu, pobijedio je tamo prije jako puno godina. Nakon Bocelija praktično sam ja bio jedini tenor koji je osvojio neku nagradu. To je jako značajno za pjevača jer otvarate sebi jako puno prostora.
Počeli ste jako rano pjevati i svirati u dobi od šest godina. Je li to vrijeme kada roditelji trebaju usmjeriti svoju djecu?
Ako ste doista talent, to se može otkriti u toj dobi. Ja sam počeo sa šest godina svirati klavir, a moji roditelji su me tada usmjerili u glazbenu školu. Jako je važno da roditelji pozorno prate svoju djecu i jednostavno će moći prepoznati i pomoći svojoj djeci da na pravi način iskoriste talente koji su im darovani.
vecernji.hr
Da, izvest ću dvije skladbe tijekom Pečata “Nessun Dorma” i “O sole mio”. Dok sam bio dijete, stalno sam slušao operne pjevače koji su izvodili arije Puccinija, Verdija. Na poseban način bio sam povezan s Pavarottijevim izvedbama svih tih divnih pjesama jednako kao i drugih tenora poput Di Stefana, Carrerasa, pa čak i s nekih starih snimaka Enrica Carusa koji je za mene bio najveći.
Doista!
Da doista. Mislim da je jako teško izvesti Nessun Dormu. Katkada to može biti i opasno i za izvođača, ali je svejedno s druge strane to veliki izazov koji ne odbijam. Na kraju krajeva, svaki put kada nastupam i izvodim ove pjesme, osjetim veliko zadovoljstvo kao kada mislite da prstima možete “dodirnuti nebo”.
Dosta glazbenih kritičara u Vama vidi novog Pavarotija. Kako Vi na to gledate?
Nikada nisam mislio takvo što jer smatram da je Pavarotti bio jedan jedinstveni. Svaki glazbenik, naime, nastoji biti jedinstveni umjetnik sa svojom posebnošću. Pavaroti je bio najbolji zato što je bio Pavarotti. Za Carrerasa mislim da je najbolji upravo zato što je bio Carreras. Zato želim da Mazzoccheti bude jedinstven kao Mazzoccheti, a ne kao oponašatelj nekoga drugoga. Svatko mora imati nešto svoje što ga ističe. Zato ne mislim da to smatram lošim da me uspoređuju s Pavarotijem, ali želim graditi svoj osobni identitet. Pavarotti je proveo cijeli život s glazbom i također iz toga razloga ne želim zlorabiti Pavarottija jer je on istinski heroj.
Ipak nešto veže Vas i velikog pjevača Pavarottija!
S njim sam se susreo i razgovarao u Njemačkoj kada sam nastupao zajedno s Joseom Carrerasom. Tada ga je jako zanimao moj glas, a nakon nastupa na San Remu 2007. godine, započeo sam raditi s njegovim suradnikom Leoneom Magierom koji je s Pavarottijem radio četiri godine. Nakon San Rema dogodilo se nešto jako emotivno. Pavarotti je u jednim jako važnim novinama napisao kako je moj glas poseban i jedinstven. Tada sam ga ponovno susreo, no bio je nažalost jako bolestan i bili su to njegovi posljednji dani života.
U Mostaru se nalazi glazbeni centar “Pavarotti” koji je veliki umjetnik otvorio nakon rata u Bosni i Hercegovini. Hoćete li ga posjetiti i podržati njegov rad?
To je jedna od velikih stvari velikoga umjetnika. On je bio veliki podupiratelj razvoja i glazbenog obrazovanja. Koliko sam u stanju, uvijek također pomažem takve projekte.
Ipak, je li teško nositi takav teret budući da Vas se doživljava novim Pavarottijem, svi očekuju da budete još bolji?
Ne, to nije nešto što me čini nervoznim. Jednostavno želim biti ono što jesam na pozornici, ono što mogu pružiti. I kako vaša karijera napreduje, svaki dan suočavate se uvijek s novim izazovima bilo da imate tek malu prehladu ili gripu, ili ste jednostavno tek doletjeli zrakoplovom. Glas je nešto što je krhko i najvažnije ga je sačuvati. Za svakoga tenora, kada god ste na pozornici, nikada ne znate kakav će vam biti glas.
Također postoje najave da u Mostar stiže i guverner iz Pescare!
Da, također sam čuo da dolaze neki važni ljudi odavde što me čini sretnim. Imam jako puno dobrih povratnih informacija o zbivanjima u Mostaru 25. veljače. Kada sam na Googleu potražio podatke o Večernjakovu pečatu, naišao sam na određene stranice od prije tri godine što je ostavilo snažan dojam na mene. Nadam se da će tako biti i 25. veljače.
Osvojili ste treće mjesto na glazbenom festivalu u San Remu. Pomaže li to Vašoj karijeri tenora?
Nastup na San Remu za mene je bilo nešto novo, napose kao tenora. Zato što se tamo ne pojavljuje puno tenora ili općenito izvođača klasične glazbe. Andrea Bocelli, koji je danas jedan od najvažnijih pjevača na svijetu, pobijedio je tamo prije jako puno godina. Nakon Bocelija praktično sam ja bio jedini tenor koji je osvojio neku nagradu. To je jako značajno za pjevača jer otvarate sebi jako puno prostora.
Počeli ste jako rano pjevati i svirati u dobi od šest godina. Je li to vrijeme kada roditelji trebaju usmjeriti svoju djecu?
Ako ste doista talent, to se može otkriti u toj dobi. Ja sam počeo sa šest godina svirati klavir, a moji roditelji su me tada usmjerili u glazbenu školu. Jako je važno da roditelji pozorno prate svoju djecu i jednostavno će moći prepoznati i pomoći svojoj djeci da na pravi način iskoriste talente koji su im darovani.
No comments:
Post a Comment